Zdravstvo

Vesti :: Ograničena prava zdravstvenih osiguranika

zdravstveni osiguraniciOboleli od štitne žlezde svoje lekove moraju da kupuju, jer je RFZO pokrio samo dečje doze leka. Nema ni lekova za skidanje temperature i umirivanje bolova

z godine u godinu Republički fond za zdravstveno osiguranje objavljuje da je proširio listu za neke nove vrste lekova, pogotovo za lečenje težih bolesti, ali s′ druge strane imamo situaciju da neki lakši, ali hronični pacijenti ne mogu da dobiju na recept svoju terapiju. Bolesni od štitne žlezde, osim što moraju da kupuju svoje lekove, plaćaju i testove na svakih nekoliko meseci kako bi kontrolisali nivo hormona. Žene koje žele da urade hormone hipofize i jajnika takođe plaćaju testiranje, sem kad već dospeju u bolnicu. To su samo neke od „bolesti" srpskog zdravstva, a ima ih još.

M. V. (52) iz Beograda tri godine leči štitnu žlezdu. Dijagnoza joj je Hašimoto tireoditis za koji se daje supstituciona terapija lekom „eutiroks". Na svaka tri meseca radi testove pre odlaska na kontrolu kod endokrinologa, koje plaća iz svog džepa. Analiza jednog hormona košta 500 dinara, a ona obično kontroliše tri. Osim toga sama kupuje terapiju koja joj traje mesec i po dana, zato što RFZO na recept daje samo dečju dozu od 25 mikrograma, a ona pije 100 mikrograma dnevno.

U fondu razmatraju mogućnost proširenja liste lekova i za medikamente drugih proizvođača (osim „tivorala" i „eutiroksa") kako bi omogućili bolju dostupnost lekova.

FALI BIOLOŠKA TERAPIJA
U Udruženju obolelih od Kronove bolesti i ulceroznog kolitisa upozoravaju da je usled prestanka nabavke lekova od strane RFZO-a ugroženo zdravlje pacijenata koji boluju od zapaljenskih bolesti creva, a leče se biološkom terapijom. Pogoršano je zdravlje oko 20 odsto obolelih koji se leče biološkom terapijom, kao i velikog broja novoobolelih koji čekaju početak terapije. Iz nepoznatih razloga bolnice su od januara 2012. godine prestale sa nabavkom bioloških lekova, što je pacijente koji se njima leče ostavilo bez terapije. Adekvatna zamena ne postoji, a zbog specifičnosti bolesti prekid u primeni terapije dovodi do značajnog pogoršanja zdravstvenog stanja obolelih.

"Izabrani lekar u domu zdravlja može da uputi osigurano lice kod endokrinologa na sekundarni ili tercijarni nivo koji će, shodno anamnezi pacijenta, proceniti šta je neophodno da uradi od analiza. U svakom slučaju, lekar u domu zdravlja može da izda i uput za laboratorijske analize koje se rade u bolnicama i kliničkim centrima uz mišljenje specijaliste", kaže Sanja Mirosavljević iz RFZO-a.

Međutim, to nije slučaj u svim bolnicama. Koliko su oboljenja štitne žlezde opasna najbolje ilustruju stanja koja nastaju njenim nelečenjem, a to su anemija, niska temperatura tela (hipotermija), i što može dovesti do prestanka rada srca.


ANTIPIRETICI I SPAZMOLITICI

antipireticiDoktorka Vesna Janjušević, lekar opšte prakse iz beogradskog Doma zdravlja Stari grad, podržava uvođenje besplatnog testiranja na hormone štitne žlezde, ali je i za uvođenje još nekih lekova na listu A.

„Imamo problem kada nam dođu pacijenti sa jakim bolovima ili visokom temperaturom. Možemo da im damo nalog za injekciju koja će da im popusti glatku muskulaturu i smanji bolove kod kamena u žuči ili kamena u bubregu, ali posle toga pacijente šaljemo kući, i moramo da im kažemo da kupe neki od lekova iz grupe spazmolitika. Bilo bi dobro da možemo da im damo bar pet tableta na recept nakon injekcije", preporučuje dr Janjušević.

Ista situacija je, kako saznajemo od dr Janjušević, sa antipireticima koji se takođe nalaze na B listi, odnosno dobijaju na nalog u zdravstvenoj ustanovi, pa joj se često dešava da pacijenta koji ima jake bolove ili visoku temperaturu pošalje da kupi „paracetamol". U RFZO-u su taj problem objasnili time da su tablete „paracetamola" lekovi koji se izdaju bez recepta, i da kao takvi ne mogu biti na listi lekova.


ANTIBIOTICI, STATINI I ANTIREUMATICI

Da lekove treba podeliti na pozitivnu i negativnu listu, odnosno na one koji idu o trošku fonda i one koji se kupuju, smatra dr Olivera Bogdanović, specijalista opšte prakse iz beogradskodg Doma zdravlja Zvezdara. Ona kaže da velika grupa dobrih antibiotika ide uz veliku doplatu („pancef", „cefzil", „fromilid"...) i da im je suženo područje za primenu.

"Lekar ne može da napiše antibiotik o trošku fonda ukoliko fond nije stavio tu dijagnozu za taj antibiotik. To smatram apsolutnim mešanjem u struku. Recimo, pacijenti koji boluju od karcinoma i imaju urinarni kateter ne mogu da dobiju nijedan antibiotik na recept prema regularnoj dijagnozi. Tu se antibiotik daje preventivno, a fond to ne predviđa. Smatram da lekaru treba prepustiti lečenje i ukinuti velike doplate za antibiotike", ističe Bogdanovićeva.

Smatra kontradiktornim to što je antibiotik „runac" u prošloj listi bio za respiratorne infekcije, a nije za urinarne, i što se sada nalazi na listi samo za urinarne, a ne za respiratorne infekcije.

Međutim, dr Bogdanović podržava to što antibiotici više ne mogu da se kupuju bez recepta lekara. Tom merom štiti se stvaranje rezistencije na antibiotike, koji su bili zloupotrebljavani i korišćeni i za kijavicu.

Prema rečima doktorke uz lekove iz grupe statina idu velike doplate, a ti lekovi su neophodni pacijentima posle kardiohirurške intervencije ili posle infarkta miokarda i mozga. Tu postoje i ograničenja u dužini terapije posle ugradnje stenta kardiološkim bolesnicima, kao i velike doplate.

Lekovi za lečenje osteoporoze se kompletno kupuju ili ih manja grupa pacijenata doplaćuje, a to su prilično skupi lekovi za dugotrajnu terapiju i njih bi trebalo staviti na pozitivnu listu.

„Što se tiče antireumatika, mislim da je mera fonda u redu, zato što su naši pacijenti zloupotrebljavali korišćenje antireumatika", kaže Bogdanovićeva.
GINEKOLOGIJA

Ženama, kojima je potrebno bilo šta više od uobičajenog kolposkopskog pregleda, utvrđivanja grupe sekreta ili „papa" testa, sve drugo postaje komplikovano. Ukoliko ginekolog utvrdi da ženu treba poslati na testiranje na bakterije hlamidiju, mikoplazmu ili ureaplazmu zato što joj sekret ili „papa" nalaz nisu uredni, žena će u najvećem broju slučajeva to morati sama da plati, jer se čak i na Mikrobiološkoj klinici pri KCS ti nalazi plaćaju.

"Nalaze na hlamidiju, mikoplazmu ili ureaplazmu besplatno radi Institut za javno zdravlje Srbije Dr Milan Jovanović Batut, ali se tamo čeka po tri meseca. Bakteriološke briseve ne radi nijedna bolnica. Osim toga, ograničena je mogućnost besplatnog dabl testa do određenih godina, a ispostavilo se da su obično mlade žene bile u anamnezi", objašnjava dr Emilija Marković, ginekolog iz Doma zdravlja Novi Beograd.

Ona dodaje i da su im na raspolaganju samo dve vrste vaginaleta koje mogu da izdaju na recept, "ginodaktanol" i „poliginaks", ali da pored njih postoje mnoge druge koje imaju širi spektar i bolje dejstvo, a koje se kupuju.

"Nemamo ni šifru pod kojom bismo izdali recept ukoliko žena ima upalu jajnika, nego moramo da pišemo šifru za upalu grlića materice da bi žena mogla da dobije neki antibiotik. Tada možemo da im damo ′penicilin′ ili ′gentamicin′ koje imamo u ampulama. Ako žele brže da se izleče najbolje je da kupe ′longacef′ koji je baš za upalu jajnika", savetuje dr Marković.

Ništa lakše nije ni ženama kojima se radi vantelesna oplodnja, jer se susreću sa brojnim problemima jureći i plaćajući sve žive analize, umesto da samo uđu u bolnicu i tamo završe sve što treba.

Iako su ginekolozi više puta ukazivali RFZO-u na ograničenja u radu sa pacijentima, nisu dobili povratnu informaciju.

Ono u čemu se struka slaže jeste da su sve kategorije pokrivene, ali delimično ili vrlo malo i da treba napraviti drugačiju vrstu korekcije i proširiti indikaciona područja. Lekari tvrde da oni treba da budu ti koji će da odrede kada da daju neki lek. Ili ako već ne može tako treba dovesti one koji odlučuju o listama da malo popričaju sa pacijentima i uvide za čime postoje realne potrebe.

Izvor:AKTER 19.02.2012.god.

Arhiva vesti...»

Detalji strane
apoteka prirodni preparati
Kreme i Melemi